gòlāć

im. m. G goláća, V gȍlāću; mn. N goláći, G goláćā 1. onaj koji je gol ili nedovoljno obučen 2. pren. onaj koji ništa nema 3. zool. kopneni puž bez kućice

gòlem

prid. G golèma; odr. gòlemī, G gòlemōg(a); ž. golèma, s. golèmo 1. koji je veoma velik (o čemu konkretnom) [~ stas]; sin. krupan; ant. malahan hip., malešan hip., minijaturan, sitan 2. koji je veoma velik (o čemu apstraktnom) [~ problem]; sin. (enorman, ogroman)

gȍlēt

im. ž. G gȍlēti; mn. N gȍlēti, G gȍlētī zem. krajolik bez biljnoga pokrova

gȍlf

im. m. G gȍlfa sp. igra u kojoj je cilj s pomoću posebnih štapova ubaciti lopticu u jamicu sa što manjim brojem udaraca

golìcati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. golìcām, 3. l. mn. golìcajū, imp. golìcāj, aor. golìcah, imperf. golìcāh, prid. r. golìcao, prid. t. gȍlicān 1. nadraživati kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ brata]; sin. škakljati 2. pren. poticati u kome kakvo djelovanje, zanimanje ili raspoloženje [~ maštu]

golìcav

prid. G golìcava; odr. golìcavī, G golìcavōg(a); ž. golìcava, s. golìcavo; komp. golicàvijī 1. koji je osjetljiv na golicanje [~ momak]; sin. škakljiv 2. pren. koji zahtijeva oprezan pristup [golicavo pitanje]

golìcavōst

im. ž. G golìcavosti, I golìcavošću/golìcavosti 1. osobina onoga koji je golicav; sin. škakljivost 2. svojstvo onoga što je golicavo

gȍlijēn

im. ž. G gȍlijēni; mn. N gȍlijēni, G gȍlijēnī anat. kost od koljena do gležnja, potkoljenična kost; sin. (cjevanica), goljenica

golìšav

prid. G golìšava; odr. golìšavī, G golìšavōg(a); ž. golìšava, s. golìšavo koji nije dovoljno odjeven

gòlman

im. m. G gòlmana; mn. N gòlmani, G gȍlmānā v. vratar

golòbrad

prid. G golòbrada; odr. golòbradī, G golòbradōg(a); ž. golòbrada, s. golòbrado kojemu ne raste brada

gològlav

prid. G gològlava; odr. gològlavī, G gològlavōg(a); ž. gològlava, s. gològlavo koji nema glavu pokrivenu kapom, šeširom ili rupcem [gologlavo dijete]

gològlavōst

im. ž. G gològlavosti, I gològlavošću/gològlavosti osobina onoga koji je gologlav

golòruk

prid. G golòruka; odr. golòrukī, G golòrukōg(a); ž. golòruka, s. golòruko pren. koji je golih ruku, koji nije naoružan [boriti se ~]

golosjemènjača

im. ž. G golosjemènjačē; mn. N golosjemènjače, G golosjemènjāčā bot. 1. mn. skupina sjemenjača kod kojih se sjemeni zametci nalaze otvoreni na plodnim listovima 2. pripadnica istoimene skupine; ant. cvjetnjača, kritosjemenjača

golòtinja

im. ž. G golòtinjē 1. stanje onoga koji nije odjeven 2. golo tijelo

gȍlūb

im. m. G gȍlūba; mn. N gȍlubovi/gȍlūbi, G gȍlubōvā/gȍlūbā zool. 1. ptica male glave i kratkoga vrata, obično sivoplave boje, često živi u gradovima [divlji ~] 2. plosnatica hrskavičnjača nalik na ražu koja na repu ima otrovnu bodljiku i hrani se planktonom i manjim ribama; sin. morski vrag v. pod vrag ♦ živjeti kao golubovi (kao dva goluba, kao ~ i golubica) živjeti u slozi i ljubavi, mirno i skladno živjeti, voljeti se i slagati se

golùbica

im. ž. G golùbicē; mn. N golùbice, G golùbīcā ženka goluba

golùbinjāk

im. m. G golùbinjāka; mn. N golùbinjāci, G golùbinjākā nastamba za domaće golubove

golùpčić

im. m. G golùpčića; mn. N golùpčići, G golùpčīćā 1. um. mali golub 2. mn. pren. zaljubljeni par

golùždrav

prid. G golùždrava; odr. golùždravī, G golùždravōg(a); ž. golùždrava, s. golùždravo; komp. goluždràvijī kojemu još nije naraslo perje [~ ptić]

golùždravōst

im. ž. G golùždravosti, I golùždravošću/golùždravosti značajka onoga koji je goluždrav

gȍljenica

im. ž. G gȍljenicē; mn. N gȍljenice, G gȍljenīcā anat. kost od koljena do gležnja, potkoljenična kost; sin. (cjevanica), golijen

gȍmbānje

im. s. G gȍmbānja 1. zast. v. gimnastika, tjelovježba 2. pren., razg. nastojanje da se što postigne popraćeno poteškoćama

gȍmbati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. gȍmbām se, 3. l. mn. gȍmbajū se, imp. gȍmbāj se, aor. gȍmbah se, imperf. gȍmbāh se, prid. r. gȍmbao se 1. zast. v. gimnasticirati 2. pren., razg. imati poteškoća s kim ili s čim, teško uspijevati što postići

gòmila

im. ž. G gòmilē; mn. N gòmile, G gȍmīlā 1. sipka tvar nagomilana na jednome mjestu ili mnogo istovrsnih predmeta nabacanih ili složenih u stožasti oblik [~ kamenja; ~ knjiga; ~ pijeska]; sin. hrpa, kup¹ 2. mn. ilirski grobovi; sin. (tumuli) v. pod tumul 3. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., hrpa pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren.

gomìlānje

im. s. G gomìlānja 1. skupljanje velikih količina čega, stvaranje zaliha 2. stvaranje gomile, slaganje čega na gomilu 3. pren. povećavanje količine čega

gomìlati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gomìlām, 3. l. mn. gomìlajū, imp. gomìlāj, aor. gomìlah, imperf. gomìlāh, prid. r. gomìlao, prid. t. gȍmilān 1. praviti gomilu, slagati što na gomilu [~ smeće] 2. skupljati velike količine čega, stvarati zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), nagomilavati, zgrtati 3. pren. činiti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene]; sin. nagomilavati • gomìlati se povr. postajati brojnijim, širiti se ili množiti [Problemi se dugo gomilaju.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati, nagomilavati se v. pod nagomilavati

gòmolj

im. m. G gòmolja; mn. N gòmolji, G gòmōljā bot. zadebljali podzemni dio stabljike bogat hranjivim tvarima koji služi za razmnožavanje i kao spremište hrane [~ krumpira]

gòmoljast

prid. G gòmoljasta; odr. gòmoljastī, G gòmoljastōg(a); ž. gòmoljasta, s. gòmoljasto koji je u obliku gomolja [~ korijen]

gȏndola

im. ž. G gȏndolē; mn. N gȏndole, G gȏndōlā venecijanska duga, uska i plosnata brodica na vesla

gȍng

im. m. N gȍnga; mn. N gȍngovi, G gȍngōvā glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od okrugle ploče o koju se udara batom

gònīč

im. m. G goníča, V gȍnīču; mn. N goníči, G goníčā osoba koja koga ili što goni [~ robova; ~ stada]

gòniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gȍnīm, 3. l. mn. gȍ, imp. gòni, aor. gònih, imperf. gònijāh, prid. r. gònio, prid. t. gȍnjen tjerati koga ili što pred sobom prema određenomu mjestu [~ stado na pašu]

gonorèja

im. ž. G gonorèjē v. kapavac

gòra

im. ž. G gòrē, D gȍri, A gȍru; mn. NA gȍre, G górā, DLI gòrama zem. prirodna uzvisina od 500 do 1000 m nadmorske visine obrasla šumom ♦ ~ od čovjeka visok i krupan čovjek, čovjek snažne građe; naše gore list čovjek podrijetlom iz naših krajeva

gȏrak

prid. G górka; odr. gȏrkī, G gȏrkōg(a); ž. górka, s. gȏrko; komp. gȍrčī 1. koji ima neugodan okus, u kojemu nema šećera [~ lijek; gorka limunada; gorko piće] 2. pren. koji je težak, tjeskoban, pun bola i žalosti [~ plač]

gòranin

im. m. G gòranina; mn. N gòrani, G gȍrānā stanovnik gore ili planinskoga kraja; ant. ravničar

gòrānka

im. ž. G gòrānkē, DL gòrānki; mn. N gòrānke, G gòrānkā/gòrānkī stanovnica gore ili planinskoga kraja; ant. ravničarka

gorčìna

im. ž. G gorčìnē 1. okus onoga što je gorko [~ lijeka] 2. pren. osjećaj težine, tjeskobe, bola i žalosti, razočaranosti kakvom nepravdom; sin. čemer pren.

gȏrd

prid. G górda; odr. gȏrdī, G gȏrdōg(a); ž. górda, s. gȏrdo; komp. gòrdijī 1. v. ponosan 2. v. ohol

gȍre

pril. na mjestu ili na mjesto koje je iznad drugoga ili više od koga ili čega [uputiti se ~; Tamo ~ raširio se orah]; ant. dolje

gȍrē

pril. komp. v. pod zlo

gòrēnje

im. s. G gòrēnja 1. bivanje zahvaćenim plamenom 2. bivanje zapaljivim 3. bivanje zapaljenim

gòrica

im. ž. G gòricē; mn. N gòrice, G gȍrīcā 1. um. mala gora 2. v. brježuljak

gorìla

im. m. G gorìlē; mn. N gorìle, G gorílā zool. hominid, najveći primat koji živi u šumama i hrani se biljkama i malim životinjama

gȍrīvo

im. s. G gȍrīva; mn. N gȍrīva, G gȍrīvā tvar koja izgaranjem oslobađa energiju potrebnu za grijanje ili pogon strojeva, npr. drvo, ugljen, benzin [kruto ~; tekuće ~; plinovito ~]

gȏrje

zb. im. s. G gȏrja zem. skup više brda, gora ili planina

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga